петак, 29. јун 2012.

Lutam i sanjam

Preda mnom je velika bina... Na njoj postavljeni instrumenti za veliki simfonijskiorkestar. Gase se svetla u publici i ostaje samo jedno... Ono koje osvetljava mesto na komću se ja za nekoliko trenutaka naći.Čuje se aplauz. Članovi orkestra izlaze... Za njima i dirigent. I na kraju - ja. Dok hodamdo mesta namenjenog solisti, publika ne štedi dlanove. Flauta i mojim rukama presijavase pod svetlošću jakog reflektora. Taj sjaj ostaje da lebdi tu, u velikoj Sali…Ostaje iostavlja me... Ostavlja me muzici, orkestru i publici. Poklanjam se i započinjem prvetaktove…Muzika i ja polako postajemo jedno. Živimo zajedno taj trenutak koji deluje večno...Ostaje zapisan negde duboko u meni... Potpuno me obuzima ta čudesna melodija i ja višenisam ja. Više se ne osećam kao stvarno biće... Živim svoju bajku iz detinjstva... Drugi zamene više ne postoje... Orkestar je sve tiši... Zvuci harfe blede... Ostajemo tu samo mojamuzika i ja. Ona se razliva po celoj sali… Ništa me više ne zanima... Prepuštam joj se...Plašim se da otvorim oči... Plašim se da ću je izgubiti, iako je jača od mene... Nerazmišljam ni o čemu... Ne mogu da sastavim misao u glavi... Ne mogu da se setim pričekoju sam jednom ispričala dok sam baš ovu melodiju svirala. Nisam sigurna ni da li moji prsti rade pravu stvar. Sigurna sam samo da je ono što čujem lepše od svega što sam uživotu slušala. I sigurna sam da to što se dešava ostaje urezano duboko u svakom delićumene... Shvatam da radim nešto bitno, nešto što čini moju ličnost...Dolazim do kraja kompozicije. Ne želim da završim, ali ipak to činim... Otvaram oči i...Postajem svesna stvarnosti... Nalazim se u svečanoj Sali muzičke škole, iza mene senalazi klavir, a ispred mene pedesetak ljudi koji su se tu slučajno zatekli... Jedino je idalje tu onaj sjaj flaute koji lebdi okolo. Sanjala sam svoju veliku želju... Počela sam još pre izlaska na binu....Poklanjam se, a aplauz te malobrojne publike nadjačava onaj iz mog sna... Nadjačavaaplauz stotina ljudi. Pokušavam da odem, ali mi noge ne dozvoljavaju. Stojim i gledam taozarena lica ljudi koje sam uspela da oduševim svojom muzikom. Kroz misli mi prolazenote koji sam upravo odsvirala. Shvatam da čak ni muzika nije bila onakva kakva je ustvarnosti...Ovaj dan cu zauvek pamtiti…dan kada sam stala na te daske ,dan kada sam ostvarilamaker deo mog velikog sna…

Нема коментара:

Постави коментар