Sad sam tu...I neznam zasto bas na ovo mesto...Mozda jer tu prvi pat si mi ukrao srce kad
si mi rekao Volim te.Cudi me,kao nisam primetila tvoj lazan sjaj u oci,ili mozda nisam
htela uopce da primetim.Kao da smirim ovu opsesiju?Kao da sebi objasnim da je ovo
kraj?Ponekad te gledam i u snu,ali uvek kad te dodirnem probudim se...Zivot je kao
lopta...Zar se nesecas,pre neki dan podario si mi ruzu,sunce je sijalo u moju kosu,a danas
nebo place,bas kao i moja dusa.Tako mi je lakse,jer bar nebo razume moju bol...Osecam
strasnu bol u grudima,kad se setim onog dana kad si mi rekao da zasluzujem nesto bolje
od tebe...Tada sam shvatila da nije tacno da covek uvek zeli najbolje za sebe...Sad
gledam u nebo,i pitam bez glas STA JE OSTALO OD NAS?
Malo popravi gramatičke greške ali sastav je brutalan
ОдговориИзбриши