петак, 5. јул 2013.

Za ljubav ne za mržnju, ja sam rođena

Suočiti se sa sudbinom, biti hrabar, težiti ka ostvarenju svojih ciljeva, iako su oni možda zabranjeni, biti izolovan od sveta u tami...hm, to mi liči na Antigonu.
Razmišljajući o Antigoni, pada mi na pamet njena rečenica " Za ljubav ne za mržnju, ja sam rođena". Misli o njoj mi se množe i idu u nedogled... Iz ove rečenice izvukla sam pouku o ljubavi, o životu. Divno je osetiti ljubav i treba je uzvratiti, jer kad sebe celog damo jedino tada možemo očekivati uspeh. Svi smo mi pomalo Antigona...Svoju ličnost tek upoznajemo u teškim situacijama i tada uviđamo šta sve možemo da učinimo i na šta smo spremni. U životu postoji mnogo situacija u kojima nije zadovoljena pravda, neko nedužan strada iako nije kriv. Tako i Antigona iz ljubavi prema bratu, da bi ispunila Božije naredbe strada. Ali i treba navići na to da u životu ima mnogo ljudi kao Kreont. Njima se treba odupirati. Njih treba gledati sa prekorom i žaliti ih, jer su sebi dozvolili da postanu "kreontovci".
Tada saznajem, da inače, nisam ni svesna koliko sam jaka i koliko se mogu odupreti. I tada nastojim da se uspravim, visoko poletim i prkosno kažem "Za ljubav ne za mržnju ja sam rođena". Dok te kreontovci udaraju, ostani nerazrušivi greben, digni se iznad vremena kao Antigona, kao mi...


Damjana Kobilarov

6 коментара:

  1. Čitajući delo antičkog pisca Sofokla, zapitala sam se u čemu leži Antigonina snaga, borbenost i odlučnost? Zašto sestra strada za korist svog brata?



    Ljubav je Božanska i ka njoj teže odvažni. Samo su oni sposobni da stoički podnesu breme koje sa sobom nosi uzvišeno osećanje. Zato se za onog koji voli najčešće kaže da je izgubljen između zdravog razuma i ludosti. Onaj koji voli, za onog koga voli, spreman je da učini sve ne kalkulišući šta daje, a šta dobija natrag.

    Danas kada svetom dominira zavist, ljubomora, sebičnost, ostajemo sklopljenih ruku pred ograničenim izborom. Jedino što nam život nudi jeste da budemo besni, oholi, grubi prema onima koji su bolji i uspešniji od nas. Zato nas ogorčenost vodi u mržnju i mi uzimajući je za vrlinu prihvatamo i jednako grlimo kao ljubav, osuđeni da nam doveka srce bude toksično, ispunjeno lošom voljom i senkom bez savesnosti.

    Jeste li se ikada zapitali, zašto više nijedna žena nije kao Antigona, zašto više niko nije spreman na ličnu žrtvu? Verujete li da ljubav pokreće svet, da smešeći se ljudima mamite napolje davno uvučene, duboko sakrivene osmehe? Nije li ljubav ta koja unosi toplinu u naše živote i omogućava lakoću življenja? Možete li na prste pobrojati količinu dobrih dela i ljubaznosti koju ste podarili drugima?

    Da li ponekad pomislite da ljubav nije samo stub patnje u koji se bol davno urezala? Da li se ljubav uvek skupo plaća i da ni jedna prava ljubav nije završena bez stradanja? Jesu li vaša dobra dela ostala da žive u drugima? Želim da volim. Ljubav može jačinom svoje svetlosti zaslepeti lica onih koji ne znaju za ništa sem gneva.



    Verujem da život sve stavi na svoje mesto. Kada jednog dana budem u prilici ja ću svima u srce staviti ključeve. Moj život ima druge zakone, jer za ljubav, ne za mržnju, ja sam rođena.

    ОдговориИзбриши