петак, 5. септембар 2014.

Život bez nade i volje nije nikakav život

Čovek živi u proseku sedamdeset godina, svaka godina ima tristašezdesetpet dana, svaki dan ima dvadesetčetiri časa, svaki čas ima šezdeset minuta.Svaki minut ima šezdeset sekundi. Ovo znaci da u proseku živimo 220 milijardi 752 miliona sekundi.
Sve te sekunde ne znače ništa, samo otkucaje sata koje čujemo kada ostanemo sami sa sobom, kada je jedino što čujemo tišina, ali opet... Opet mi od njih moramo načiniti život, onaj jedini koji nam je dodeljen i za koji znamo. Ništa, sekunde, prezne, jednolicne, otkucaje sata moramo pretvoriti u sve... u prošlost, sadašnjost i budućnost. A uprvo ta dva imena Nada i Volja, upravo one čine sve to.
Budimo se, zaspivamo, dišemo, hranimo se... sve to činimo mahinalno, naviknuto, a opet...zašto?Zašto svet o radimo? Zar smo poput životinja, nesvesni, teraju nas nagoni, nerazmišljajuci ili nas opet nešto izdvaja? Da, izdvaja nas... izdvaja nas upravo želja za životom, snaga kojom se borimo za sitne trenutke u istom, ubrzani puls kada vidimo osobu koju volimo. Izdvaja nas gordost, volja da budemo bolji, nada da ćemo to i postati...Izdvajaju nas greške, nada da ćemo ih ispraviti, volja kojom ćemo to učiniti. Volja koja će nas naterati da ne učinimo nešto što će povrediti osobu koju volimo, nagone ćemo zbog toga sprečiti. Volja, volja da delimo, da dajemo, da primamo, nada da će nam davati, da će sa nama deliti.....
Koliko se puta samo ujutru probudimo sa nadom za bolje, i tako ispunimo te prve sekunde tog našeg dana. Volja da dobijemo ono što želimo, trenutci iščekicanja, nadanja, treperenja svakog dela našeg tela, to je ono što nas čini. Sam čin ispunjenja i nije toliko bitan. Važno je ono pre i posle, a najmanje sreće nam priušti ispunjenje želje.
Budimo se ujutru zato što volimo, želimo, mrzimo....a sve to činimo u nadi da ćemo učiniti dobro, loše, velikodušno...
Čovek se nada dok živi ili je bolje reći živi dok se nada? Čoveka pokreće volja, čovek je upravo veličanstven zbog te dve dame koje ga nikada ne napuštaju. One su njegove životne saputnice, ljubavnice, drugarice... One su one zbog kojih sam ja potrošio 5400 sekundi svog života, 5400 praznih otkucaja sata u želji da dobijem pet iz ovog pismenog. One su one koje mi neće dozvoliti da spavam kada se budem pripremao za upis na fakultet. One su, a ne neka treća te zbog kojih ću sutra ustati.

Нема коментара:

Постави коментар