четвртак, 4. септембар 2014.

Jedna stara fotografija

    Vremena ce prolaziti,secanja ce se promeniti,ljudi ce odlaziti,a uspomene ce ostati na fotografijama kao svedok proslog vremena. volim da odlazim kod bake u njenu staru trosnu kucicu punu starog namestaja i crno belih fotografija. 
    Baka se cesto vraca u poslost i sa setom prica o svojoj mladosti.Svaka slika je zracila toplinom i lepotom iako je bila u crno belom izdanju.Posebnu paznju baka je davala uramljenoj fotografiji koja je bila okacena na zidu sobe.Po njenom izgledu moglo bi se reci da je nastala pedesetih godina proslog veka.
    Na crno -beloj fotografiji bili su moja baka i deka u dvoristu ispred kuce.Na pragu kuce stajala je lepa zena dvadesetih godina.Svezina njenog lica i lepe crne oci isticale su se a kosa je bila uredno zategnuta u pundju.Lepa zena u jednostavno beloj haljini a ipak tako otmenoj ,sa osmehom na licu zracila je dok je posmatrala muskarca koji joj je prilazio sa buketom cveca. Na sebi je imao tamno odelo sa tankim prugama bele boje.Lepo skrojeno odelo isticalo je siroka ramena i snazni stas muskarca.Imao je razbarusenu crnu kosu ,gustu i kovrdzavu. Bilo je neke bolecive lepote u tom neznom pogledu,kao da se iza njega skrivaju brige i patnje.U pozadini fotografije jasno se moglo videti drvo tresnje koje se savilo pod teretom svoga roda ispod nje se lenjo izlezavao pas,kao da je bio svedok jedne divne ljubavi. Na kamenom stepenistu kuce bile su poredjane zasadjene muskatle krupnih prelepih cvetova. 
    Dok je pricala o ovoj fotografiji u bakinim ocima videla se sreca bas kao na slici. Rekla mi je ,da su se ona i deka sreli na stazi gde se ukrstaju sudbine. ":Bio mi je prijatelj,pre svega covek.Prvi put kad sam pogledala u te zalosne oci videla sam toliko toga ,odricanje ,tezak zivot ,ljubav i veliko srce.Bio je ostavljen i sam a davao zivot za druge .Trebao je mrvu ljubavi ,bio je covek koji je umeo voleti i davao srce .On je bio ,cisto srce a ja smirena dusa ,tako zajedno bili smo jedna celina,krila srece.Nije nas zivot oni dani koji su prosli,nego oni koje smo zabelezili na ovim fotografijama;-prica baka puna sete. Slusajuci baku i gledajuci u ovu staru fotografiju,vidim snagu naucene lekcije zivota i ponos koji je nosio moj deka.
    Kad se ja osvrnem na zivot,ljude oko sebe,vidim sebicnost ,zlobu i bolne uspomene.Deka i baka su imali svoju malu idilu i svoj spokoj koji niko nije mogao narusiti. 
    Mozda se neke stvari nikad nece vratiti.....Koliko god se trudili ,zato na fotografiji ce ostati secanja na sve te lepe trenutke i onda cemo biti sigurni da su zauvek tu i na sigurnom......Bilo crno-bela ili neka druga fotografija cuva uspomene.



Tajanstvena Zena

7 коментара: