MERSO I JOZEF K

Čovjek je lijepa stvar ... Ako je čovjek ... Na pozornici gdje svako igra svoju
ulogu, stoje Merso i Jozef K. čekajući da padnu izlizane maske nemilosrdnih sudija koji
su toliko uporne u otkrivanju tuđih slabosti, pronalazeći u tome veće zadovoljstvo od
bilo kakvog sopstvenog uspjeha. Ali, oni pokušavaju ostati izvan toga. Jozef K. i Merso
silaze sa te pozornice i postaju jedini posmatrači predstave. I umjesto da kao i svaki
gledalac nekog bezveznog filma o propalom sistemu, ljudskoj ološi i sitnom ogovaranju
koje je postalo svakodnevica u društvu u kome živimo, umjesto da daju kritiku, oni
bivaju kritikovani, iako je prosto nemoguće kritikovati bezazlenog posmatrača. Zbog
svoje volje da ostanu van izvrnutog sistema koji postaje sve više moćan i veoma uticajan
na svakog pojedinca koji ne zna sam da korača svojim životom i sasvim nesvjesno
postane dio te gomile, oni, Jozef K. i Merso, bivaju osuđeni. Zločin, gori od bilo kog
drugog, biti različit. Biti drugačiji i pokušati da se odupreš nečemu što je izgleda u
ovom slučaju neizbježno, a to je izokrenut sistem. Jozef i Merso svoj život ispunjavaju
mrvicama radosti, svojim navikama za koje smatraju da ih ne treba mijenjati, da su
dobre takve kakve jesu i da ni iz kog razloga ne treba da budu bolje. Ono što ruši njihov
po mnogima dosadan i neispunjen život, po njima sasvim idealan, jeste sila koju niko
ne može razumjeti. Tom silom upravlja sistem koji traži prilagodljive osobe, a Jozef i
Merso to svakako nisu. Ukoliko ne prate pravila tog sistema, ukoliko se ne povinuju
i ne prihvate to što taj sistem nalaže, završiće na loš način. I sami svjesni apsurdnosti
svog postojanja, Merso i Jozef ni u jednom trenutku ne mijenjaju svoje ponašanje.
Situаcije se ne mijenjaju, riječi se ne mijenjaju, njihov položaj koji su imali se mijenja,
ali oni, oni ostaju isti, onakvi kakvi jesu. Ravnodušni prema životu i prema onome
što ih čeka. Sve što radi Jozef jeste potraga za nevidljivim demonima koji ga progone
iz njemu nepoznatih razloga, neprekidno preispitivanje po njemu sasvim opravdanih
sopstvenih razloga...
Ono što Merso radi jeste razmišljanje o životu i da li je na neki način mogao biti
drugačiji, iako ni u kom trenutku nije bio zainteresivan da ga promijeni. Obojica su
nevidljivi na sopstvenom suđenju. Kao da iz prikrajka posmatraju optuženog i slušaju
njegovu apsurdnu priču, loše postavljena pitanja advokata i teške osude pređašnjeg
života od strane ljudi u sudnici. Razlika je jedino u tome što je Merso počinio ubistvo
i zbog toga je uhapšen. A Jozef ne zna i neće saznati razlog hapšenja. Ono po čemu su
slični jesu različitosti od društva u kojem žive. Ono što ih povezuje jeste i tragičnost
njihovih sudbina, koje prihvataju na hladan način. Obojica su, u suštini, optuženi iz
razloga što su svjesni svoje apsurdnosti i svega što im se događa, ali nisu tipovi ljudi
koji bi se borili protiv toga. Po njihovom mišljenju, glavno je da čovjeku nikad ne bude
previše stalo, jer sve je već odlučeno i prije nego je počelo.